Moj pad

Konačno je zasjalo sunce. Nakon gladnih mjeseci u kojim ugostiteljstvo i ugostitelji tapkaju u mraku, u Sarajevu betonski trotoari poprimaju odlike malenih baštica sa načičkanim stolovima i stolicama. Sve je zakrčeno i svuda se piju kafe. To je svojevrsna odlika ovog prostora ali i ljudi jer, konačno sam nedavno shvatio da smo mi balkanci, a…

Nastavi čitanje →

Divlje ruže

Prošlo je tačno šest dana od kako je zašlo osmo-martovsko sunce nad Bosnom i Hercegovinom. Grad je sedmog osmog ali i devetog marta bio okićen laticama cvijeća,  i  djevojkama koje su sa svojim partnerima ili bez njih ponosno kroz glavnu gradsku ulicu pronosile ružu sa mašnicom. Osjećale su se bitnim i  značajnim  što je konačno…

Nastavi čitanje →

Popis stanovništva

Sarajevo je sedmog marta, samo dan prije značajnog praznika, dana žena bilo pretrpano automobilima i zakrčeno saobračajnim gužvama. Stanujem blizu Zetre u kojoj je  bio neki veliki događaj o kojem zaista nisam imao pojma. Zbog toga sam se nevješto upustio u pronalaženje kratica koje vode baš kroz u to doba pretrpanu zonu, odmah pored stadiona…

Nastavi čitanje →

Plodovi mora

Prije nekoliko bio mi čejf da barem jednom u sred Sarajeva pojedem pravu morsku hranu. Puka sreća i životne oklonosti su mi za prijatelja ponudili jednog pravog damatinca koji živi tu tik do mene. Naše dugogodišnje prijateljstvo dovelo je do toga da ponekad ali samo ponekad i ja okusim dio plavog jadrana na bijelom tanjiru….

Nastavi čitanje →

Srpski infarkt

Staklari su ovih dana i po Banja Luci imali dosta posla. Konačno se i Republika Srpska suprodstavila priznavanju Kosova. Danak je ponovo pripao kome li drugom nego huliganima. Koji su nosli transparente i kamenje.  Svi su poneseni stavom da žele ista prava kao i albanci s Kosova. Interesantnog li stava. Možda bi bilo još interesantnije…

Nastavi čitanje →