Nemili događaji na ulicama Bosne i Hercegovine poput paljenja džamija i crkvi te crtanje uvrjedljivih grafita na zidovima bogomolja su samo neki od pokazatelja fašizma u našoj zemlji.
Kod nas se ljudi ne vole niti žele da žive zajedno jer su se u ratu žestoko sukobili pa je sada jako teško i bolno preći preko svega. Međutim, mi smo dokaz da se živjeti i razgovarati može ali se isto tako može i mora trgovati i poslovati svega četrnaest godina nakon užasnog rata.
Pitanje je šta se to dešava u glavama ljudi unutar „razvijene“ EU? Njihovi lideri govore o suživotu i demokratiji a u Švajcarskoj građani na referendumu potpisuju peticiju protiv građenja minareta?! U Belgiji nekadašnji stanovnici Balkana mogu raditi sve poslove za koje nije potrebna škola a čim steknu diplomu trebaju promijeniti ime i prezime jer samo tako mogu raditi neki od visoko-intelektualnih poslova.
Možda se sve navedeno ne može dovesti u vezu sa fašizmom ali rasizma u svemu itekako ima!
Uz rasizam se javljaju i islamofobija i antisemitizam. Kod nas se sve češće se govori o lošim ali i dobrim stranama komunizma dok se u medijima vode maleni ratovi za svoju naciju i komad zemlje.
I dok se u studijima Tv kuća vode žestoke rasprave, mladi ljudi odrastaju i uče mrziti i ignorisati tuđe i drugačije. Crtaju se neki stari simboli, sluša se odavno zaboravljena muzika i priča se o onim drugim i drugačijima.
Neprekidno se pričaju priče o kulturi u kojoj trebamo prepoznati i poštovati različitosti, ali su ti dijaozi toliko naporni i iscrpljujući da prosječan bosanac i hercegovac kaže :
„Šta se ovo dešava, kao da mi nikada nismo živjeli zajedno i poštovali sve što je ljudima značajno i sveto?“
Možda je upravo stalno potenciranje kulture različitosti ljudima probudilo potrebu da se zaista osjećaju drugačije od svog komšije i susjeda?! Možda baš zbog toga svi govore o različitostima koje se trebaju poštovati ali ih u isto vrijeme svi skrnave jer se u suštini žele osjećati drugačije!
Ako sve svedemo na okvire svemoćne Evrope koja se očito poigrava sa građanima Bosne i Hercegovine onda vidimo da nas Evropljani tolerišu jer znaju da u svakom momentu s malo truda i volje mogu napraviti bilo koji velikodušan ustupak prema svim stanovnicima BiH koji će se radovati i skakati do neba!
Tolerancija – o kojoj se toliko razgovara u BiH bi po riječima ekstremnih parlamentaraca u EU mogla ići na štetu naroda EU koji žele jedinstvenu Evropu. Ostaje samo da se pitamo zašto svi nemaju ista prava i zašto se prema svima ne naprave isti aršini?!
Korupcija u Rumuniji i Bugarskoj nije ništa drugačija od one u BiH niti je Kipar ujedinjen, pa ipak svi uživaju pažnju moćne EU? Hrvatska nikada nije ni razmišljala o vizama a Srbijanci od večeras mogu slobodno boraviti na teritoriju EU!
Zašto smo mi drugačiji i da li smo zaslužili izolaciju u kojoj možemo tapkati u mjestu ?
Možda su zvaničnici EU samo neodlučni kada je u pitanju nivo tolerancije prema malim narodima i etničkim skupinama? Na sreću Evropljani u posljednjim godinama nisu prošli naše muke ali sada mogu učiti od nas!
Izgleda da je baš sada pravo vrijeme da se pokaže koliko različitosti mogu biti slične i kako je sve samo dio igre u kojoj se na kraju ljudi prepoznaju po osmjehu i zagrljaju a ne po imenu i boji očiju i kože!
