Diktatura kafane
Još od vremena sarajevskog kafića „Lisac“ kojeg se ja ne sjećam mnogi su počeli izlaziti na kafu kako bi se družili, vidjeli opustili i zabavili. Kafići i jesu javna mjesta unutar kojih mušterijama treba biti lijepo i zabavno da bi gazda na kraju dana od svog rentiranog zabavnog prostora i mizerije u obliku napitaka uzeo pristojnu sumu novca.
Vlasnici kafića u ovom gradu su odavno pronikli u mentalitet bosanskog čovjeka kojeg zanima dobra kafa i cigara te zanimljiva i nesvakidašnja priča koju donose oni čiji se glas širi brže od svjetlosti. Zbog toga raja i sjede u svim kafićima ovog grada a takvih je nebrojeno mnogo!
Šta bi drugo i mogli raditi u ovoj čudnovatoj zemlji u kojoj nedostaje političkog prosvjećenja i racionalnog promišljanja?! Kafenisanje je samo hir omladine koja se odavno odrekla i demokratskih i socijalističkih vrijednosti te trajno zaboravila ideologije koje su ih i dovele do besparice i gubitka posla!
U kafanama se sastaju svi, oni koji puštaju kosu i oni uglađeni dječaci i djevojčice koji iz džepova odjela i torbica vade najnovije mobitele i ključeve skupocjenih automobila.
Kažu da su se uvijek na ulicama ovog grada mogli sresti papci, rockeri i šminkeri ali su u posljednje vrijeme ovi prvi preuzeli vodstvo u svim sferama građanskog života. Zbog geografskog položaja grada koji dijeli svijet na istok i zapad upravo se u Sarajevu u posljednje vrijeme pojavio veliki broj kafića unutar kojih se može s mirom sjesti, popiti čaj ili kafa te mirno zapaliti nargila ukoliko Vam je baš i to čejf!
Orijentalni kafei poput „Halvata“, „Sultana“, „Assyriana“ i „Dibeka“ nude dio te smirene i opuštene atmosfere. Interesovanja ljudi koji ulaze u takve kafiće su različita, dok sjedite na sećiji možete lako identifikovati papke, šminkere, hipike, rockere ali i gradsku raju. Neobično je da razdvajanja nema te da se svi osmjehuju, uživaju u toplom čaju i orijentalnoj muzici.
Kafane imaju i svoje gazde ali i uposlenike koji su tu radi novca i zarade, veliki problem je što su neki od njih tu funkciju – čiste zarade shvatili preozbiljno i što samo i jedino misle na profit i nikako na pružanje potpunog ugođaja. Neljubazni konobari, drski šefovi smjene kao i brojanje mušterija koje nikako ne smiju zauzeti mjesto više na velikoj sećiji su samo dio atmosfere unutar nekih orijentalnih kafića.
„Paljenje“ prilikom naplaćivanja računa je tradicionalni konobarski običaj ali paljenje bez stila je nešto novo. Na čudan način se postavljaju i rezervacije u kafani ukoliko želite sjesti na Vama ugodno mjesto a u društvu Vas je dvoje ili troje. Svako čak i najmanje pomicanje stvarčica poput lampi, tepsija, taburea ili stola se pomno nadgleda, a ako slučajno želite napraviti prostora za sebe i svoju relaksaciju tu Vam već drsko mora asistirati šef konobarske smijene.
Zbog svega nije neobično da normalni odustaju od novog trenda dikatature kafane u kojoj se mušterije ne smiju okrenuti nasmijati ili progovoriti.
Možda su orijentalne kafane postale prepoznatljive u Sarajevu ali neke od njih nikako ne zaslužuju postati ikonama starog dijela grada.
Da bi neki kafić pa makar to bio i orijentalni uspio u svom poslovanju, treba imati prepoznatljivo i dopadljivo ime, unikatnu lokaciju koja osigurava zatajenu skrivenost i dodatni ekskluzivitet koji je možda od presudnog značaja.
Na jednoj od takvih lokacija u starom dijelu Sarajeva su smještene kafane „Male Dire ili kako ga zovu – Halvat“ i „Dibek“ Ta dva mjesta dijele jednu baštu, isti prostor za rad, sličan meni i samo ponekad -klijentelu. Oni koji su posjetili obje imaju priliku saznati koliko svjetovi mogu biti različiti i koliko usluga prosječnog konobara može privući ili odbiti mušterije.
Donedavno niko nije ni slutio da će bašta između ova dva kafića podijeliti svjetove i ljude koji na prvi pogled harmonično žive u jednom gradu.
Na jednoj strani te male betonske bašte su vrijedni ljudi, smijeh i duhovnost dok na opastaju samo oni koji razmišljaju o novcu i čistoj zaradi.
Jednima uvijek odgovara savršeno uglancan šank i kafe aparat a drugima godi toplina atmosfere i blagodet razumijevanja lokalnih folova i šala koje drugdje ne mogu ćuti.
Novac je potreban svima, ali odabrani brzo shvate koliko prolazan može biti, dok drugi, koji su obično tek do njega došli nikada neće razumijeti pravu vrijednost zarade čija moć ne može privući mušterije željne smijeha, opuštene atmosfere i relaksiranog kafenisanja.
Moje stavove mijenja iskustvo i ljudi, Vaš izbor može uticati i na Vaše odluke o kojima ćete na kraju raspravljati sami!
