Nogomet moja nepoznanica….




[URL=http://img26.imageshack.us/my.php?image=cirobhdres.gif][IMG]http://img26.imageshack.us/img26/4420/cirobhdres.gif[/IMG][/URL]

Večeras sam  shvatio da je nogomet zaista jedna od važnijih stvari u životu, mada to samom sebi iz nekog razloga nikako ne mogu objasniti. Sve sam pratio sistematski, s početkom proljeća na našim ulicama su se pojavili plakati i grafiti koji su simbolizirali i favorizirali samo jednu stvar a to je nogomet. Upravo je na plakatima tačno prikazano kada će se i u koliko sati sukobiti Bosanski momci s pomalo hladnim Belgijancima. Za okršaj je odabrana Zenica i stadion Bilino polje. U grad su stigli navijači i strani izvještači, ljude su svrstali u tribine, razapele su se zastave i navijački plakati. Stadion su do posljednjeg mjesta ispunile zvanice i ljubitelji fudbala kao i vatreni navijači. Sve je bilo spremno za pobjedu.

Spiker je jasno ponavljao „bez incidenata i bacanja predmeta na teren je će zbog toga utakmica biti zasigurno prekinuta“ Svi su poštovali za  temperamentne Bosance i Hercegovce krutu opomenu. Znali su da naši plavo bijeli neće imati pravo na pobjedu ukoliko na zelenu površinu padne bilo šta. Utakmica je počela kao i navijanje, sve se treslo, komentator je zbog velikog uzbuđenja izgovarao čak i suvisle rečenice ali rečenice koje su bodrile slušateljstvo i podizale sportski moral gledateljstvu. Svi su znali da igra počinje. Dok je radosna masa skakala na tribinama u susjednim zgradama navijači su izlazili na prozre s jasnim pogledom na stadion i pomalo iz prkosa opasnoj prijetnji, palili raznobojne baklje koje su osvjetljavale prozor i slale jasnu poruku „mi smo tu i niko nas ne može ugasiti, pa čak ni neki sudac…

Na klupama su sjedili ozbiljni stručnjaci i vođe ekipa. Čiro je mirno promatrao momke koje su pokazali svoju spretnost u prvom poluvremenu i protivničkom timu zadali dva gol udarca i izvojevali konačnu pobjedu. Navijačka snaga na tribinama je poskakivala i svojim tutnjem plašila ionako izgubljene goste željne sportskog uspjeha čija je kulminacija rezultirala samo jednom kada se  BiH mreža tresla.

Svi su bili jedno, disali su jednim plućima i slušali jedno srce koje ih je na početku utakmice nagnalo da s plavo žutih papira sa bijelim zvijezdama pročitaju tekst nove BiH himne i otpjevaju ga u dahu. Navijači su došli da vide momke koji su se borili za loptu i pobjedu. Na tribinama su bili ljubitelji nogometa iz svih gradova i sredina, bili su maskirani navijačkim bojama i rekvizitima koji su slali poruku „Volimo BiH

Nakon konstantnog ubijanja patriotizma i vjere u opstanak BiH osjetio sam da ova utakmica nije iluzija, da sve nije medijska obmana i vješto plasirana laž kojima nas konstantno umaraju i sistematično opterećuju posljednjih desetak godina.

Ono što je uslijedilo nakon utakmice je samo potvrdilo moje stavove, niko nije predstavu vidio kao tužnu, ništa ne bi bilo tužni čak i da smo izgubili. Vjerujem da je bilo i onih koji nisu ljubitelji nogometnog sporta pa čak ni ljubitelji BiH, ali mislim  da su čak i oni morali čuti uzdrhtali glas komentatora kao i slavlje na ulicama. Čak se i njima sve moralo učiniti kao uvod u neki novi i bolji život.

Poruka je jasna, kada se pomiješaju snage bilo to na terenu ili na ulazu u stadion pa čak i ispred malog stola u dnevnom boravku punom kikirikija gaziranih sokova i pive, rezultat mora biti magičan.  Dodatak magiji dao je i Čiro koji je sa svojih sedamdeset i ko zna koliko trčao zajedno sa svojim dijamantnim, brilijantnim, zlatnim, sjajnim i ko zna kako sve ne ali u prvom redu BiH momcima i pozdravljao navijače jedne reprezentacije koja se zove Bosanska i Hercegovačka.

ka5an

3 komentara

Komentariši