Ovaj po meni iznimno zanimljiv tekst sam našao na facebook grupi SARAJEVSKA RELIGIJA, želim ga učiniti dostupnim i mnogim koji ga nisu imali priliku pročitati.
[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img377.imageshack.us/img377/4524/img0016nf2ar1.jpg[/IMG][/URL]
Puni mjesec, te blage ljetne veceri, pojavljivao se iza Trebevica, a uzivo, ispred nas, svirala je i pjevala niko drugi do stvarno – Joan Baez. Ovo nije lijep san, ovo se stvarno desavalo ovoga ljeta ( 2008) u Sarajevu, kod Vijecnice. Njenu muziku pamtim iz najranije mladosti kada sam sa hipijima ludovao po Sarajevu i bivsoj Jugi. Bila nam je olicenje svetosti, pogotovo u duetu sa Bob Dilanom.
I kada je Sarajevu bilo najteze, u ovome paklenom i prokletom ratu, u sred toga pakla – ONA dode u Sarajevo.
Ona, koja je bila simbol bunta u Americi protiv rata u Vijetnamu, koja je prezivjela pakao droge oko sebe a nije podlegla tome zlu vec je osnovala centar za Meditaciju i ostala Znanja za pomoc ljudima. Rizikujuci zivot, u paklu rata, usla je u Sarajevo da se licno uvjeri da je moguce da se u sred “civilizovane” Evrope, na kraju dvadesetog vijeka, desava tako nesto. Dosla je da se uvjeri u moc sotone da bi jos vise ojacala i tako svijeza i mlada ponovo nakon toliko godina dosla da nas ponovo vidi u miru i da nam pruzi nezaboravne trenutke, kao sto je i u ratu pomagala lobirajuci po svijetu za zaustavljanje pokolja po Bosni.
E, upravo taj koncert bio je prilika da sretnem stare prijatelje rasute po bijelom svijetu, a neke vidoh prvi put nakon dvadeset godina. Poslije blazenog koncerta, koji za mene bijase najbolji u mome zivotu, staro drustvo, okiceno sa coporom dijece, krenu “na kafu”. Sjedosmo u bastu fine starinske kafane i poce razgovor – evociranje na lijepu mladost kad smo se znali samo po nadimcima. Poce socni bosanski humor, bolne ratne i izbjeglicke price – pomijesa se smijeh i plac, oci se napunise suzama od srece i bola, istovremeno.
Neizbjezno, na red dode i tema – mjesoviti brakovi. ( Moram pomenuti naseg seoskog humoristu Ismeta Horu koji kaze – I ja sam iz mjesovitog braka, maajka mi je zensko a babo musko ).
Neznalice, zalutale duse, bolesni umovi i zlikovci, pred rat i u ratu skovali su izraz “mjesoviti brak”. Posto su podrazumjevali da svako mora imati neku religiju i da je, naravno, “nasa” vjera najbolja i jedina ispravna – onda se ne smije “prljati” , “mijesati”, to jest stupati u brak sa osobom druge vjere. A ako je neko ipak to ucinio i dobio djecu, onda je ta osoba izdajnik svoje vjere a djeca su necista, bez identiteta i kopiladi.
Kada smo svojoj djeci “objasnili” sta su po teoriji smislioca teorije, danas uvazenih “patriota” i osoba na vaznim drustvenim pozicijama – mjesoviti brakovi, jedan prijatelj nam isprica jedan istiniti dogadaj sa lijepog Jadrana:
Porodica iz Sarajeva skoro je bila na ljetovanju na moru. Njihova mala curica setala je po plazi, bosonoga i sretna. Neko, “pametan” i u svojoj duhovnoj pustosi upita je : – Koje si ti mala vjere ( religije) ?
"Sarajevske" – ko iz topa odgovori blazena djevojcica.
Toga momenta, cuvsi to, te blazene sarajevske ljetne veceri, u mojoj glavi, dusi i srcu slozi se i razbistri sve ono sto sam godinama slutio kao u nekoj izmaglici.
Uvijek sam znao, da koliko god na tim nasim prostorima ima nevidene gluposti i zla – za dlaku vise ima: duha, inteligencije, mudrosti i Istine.
Od najranijeg djetinjstva “odrasli i pametni” su me ubijedivali u svoje nakaradne istine koje su nas dovele do cega su nas dovele, a ja sam oduvjek znao da su oni samo jadne neznalice – samo ih je bilo puno, pa su dominirali, a ja “mlad i naivan”, nisam se sa njima mogao izhrvati.
Oduvijek sam znao da je moja generacija zacetnik nove vjere koja je Ljubav, ali to je sve bilo maglovito – do ove veceri, kada mi nepoznata djevojcica konacno otvori oci.
Kako se zove vjera ljudi iz Sarajeva koji su slobodni od iluzija sotone, koji su u prozivljenom paklu ostali skupa i u ljubavi – bez obzira na razlicite porodicne tradicije i ogromne pritiske sotone ? Sarajevska – kako drugacije ! I ona definitivno postoji ! Znam hiljade ljudi koji su sarajevske (bosanske) vjere (religije), samo tako se ne izjasnjavaju zato sto ova religija ne postoji
“oficijelno”. Kazu da je prije rata u Sarajevu od svih sklopljenih brakova, trecina brakova bila “mjesovita” .
Upravo zato i napisah ovaj tekst da podsjetim i ukazem na to i da predlozim da se zauzmemo oko te formalnosti da se u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, pa i sire – oficijelno proglasi i registruje Sarajevska religija ili nacija da bi se ljudi mogli zvanicno (pravno) tako izjasnjavati i dobiti “svoje parce neba bosanskog”.
Bog nije u “istinama” neznalica i zlikovaca. Bog je u srcima onih koji vole bliznjeg svoga, koji su slobodni od svakog razlikovanja ljudi u basti bozijoj.
Bog je u srcima onih koji ga dozivaju cista srca i vape i placu za njim. Bog je u srcima onih koji ne gaze po lesevima da bi stekli ovozemaljska dobra i titule. U srcima je onih koji ga osjecaju kao svoj zivot – cist i neukaljan zlom.
A takvih nas ima na hiljade. Pripada nam pravo na Istinu i zivot slobodan od napasti gluposti i zla – zivot dostojan covjeka.Pripada nam pravo da slobodno disemo i zaradujemo svoj hljeb bez uliskavanja gospodarima sadasnjih “istina”. Nije laz jaca od Istine. Nije sotona jaci od Boga. Zlo ima rok trajanja, kad – tad ali uvijek, dode mu kraj. Zivot (Bog) koji je stvorio i odrzava cijeli Kosmos je vijecan i uvijek konacni pobjednik.
Galib Drakovac