Brzo mijenjanje televizijskih kanala, kojem se pristupa kako bi se izbjegle dosadne Tv reklame stručno se naziva se zapping. Prebacivanje televizijskog gledaoca kojim upravlja režiser i kamerman je druga vrsta zappinga i može se nazvati nasilnom metodom.
Naspram toga imamo i prinudni zapping, tada se oficijelno televizor pretvara u uređaj za daljinsko upravljanje televizijskim gledaocem. Tada reklamno informativni sadržaji koji se smjenjuju na ekranu utiču na svijest Homo Sapiensa koji se pretvara u Homo Zapiensa.
Naši mediji očito sve više i sve češće žele od nas napraviti takva bića. Spadam u onu kategoriju ljudi koji više gledaju YouTube nego Tv program, i sve mi se više čini da u suštini ništa i ne propuštam.
Ovaj tekst nastaje iz čistog arsuzluka prema nekim pametnim glavama koji su plasirali sve takozvane Reality show programe. Ponekad se zapitam kad će sva ta pompa oko takvih emisija, koje uzgred rečeno baš i nemaju veze s našom realnošću prestati. Bojim se da se kraj novom trendu uopšte ne nazire, mislim da smo tek na početku i to me pomalo plaši.
Kada pojedinac pređe u stanje Homo Zapiensa, on i sam postaje televizijski program, kojim se naravno upravlja daljinski. Dokaze za takvo stanje pronalazim često na ulici u kafiću ili tramvaju. Mi smo zaista postali male mašine s kojima se upravlja. Prvo su nam sistematski oprali i onako sivu masu, nacionalizmom, predizbornim pričama a onda su nas u ratu kao nagradu za odanost počastili ubijanjem.
Sada je sve drugačije, svi se manje više volimo i poštujemo, ali skačemo sa stolice kada se u emisiji «Pošteno» pojavi neki Jović, Tadić, Branković. Potpuno smo uvjereni da našim reakcijama i čestim psovkama upravlja naš razum, ali stvari nisu tako jednostavne. Promislimo li malo, shvatit ćemo da smo se pretvorili u male Tv prijemnike dok su upravo neki od spomenutih ili njima sličnih udobno zavaljeni u fotelju pronašli mali daljinski upravljač putem kojeg upravljaju našim unutrašnjim razmišljanjem.
Prirodno je da sam sebi postavim i pitanje – zašto se savremeni čovjek našao u takvoj situaciji ? Ko u suštini pokušava da zamjeni ionako zaluđenog Homo Sapiensa za svu onu prazninu duha koja nam se servira dok se naše biće pretvara u Homo Zappiensa ?
Odgovor je jasan, niko, ali ako mislite da ću se zadržati na apsurdnoj situaciji varate se. Da bi sve bolje razumjeli sjetimo se osnovnog razloga postojanja televizije. Moć je u reklami koja je čvrsto povezana sa kretanjem novca. Zbog toga se naši programi okreću u pravcu ljudske misli koja se zove ekonomija.
Ta ista ekonomija meni svakodnevno servira Hayatove izgubljene, koji su sve samo ne izgubljeni u vrletima Bjelašnice koja im daje savršen eho za sav primitivizam koji se izgovori u četiri zida, ili čak za Big mama house u čijem skirvenom domu borave ne manje izgubljeni ali na žalost nesvjesni svoje situacje, dok su zvijezde Hayatovog programa makar razumne i svjesne svog položaja pa čak i ekonomske situacije koja vlada u zemlji.
Jednom davno rekao Brega, «Radim to jer mi je pala guta ispod stoje» Pa šta ?
