Nerealna priča

Nakon  ne baš promišljenog Tihičevog osmijeha i šutnje na ne baš iznenadne upadice gospodina Dodika, koji svakako rijetki mogu okarakterizirati kao slučajanu  i ishitrenu reakciju a više kao prepoznavanje u istoj kategoriji humorske, poželjeh da i Bosna dobije svog Obamu.

Svijet je nakon izbora novog Američkog predsjednika postao drugačiji, mali narodi poput ova tri koji se konstantno sukobe u Bosni razmislili su o svojim sudbinama. Analitičari su svakako pomno istražili šta bi to nama Obama značio i šta če nam značiti, ali se niko nije pozabavio pitanjem, koliko mi možemo značiti njemu. Dok je u momentima Tihićevog osmjeha bošnjačka većina u Bosni  trebala da shvati ko i kako upravlja njom.

Na drugom kraju svijeta u Bijelu kuću će uskoro useliti  čovjek manjine. I dok smo dobro naučili ko nas sve vodi i na koji način naše društvo funkcioniše i dok znamo ko koga i kako bira, o čovjeku koji nas fascinira znamo malo. Jedino se pouzdano može znati da ga je izabrao Američki narod koji je pokazao svoje pravo lice i želje. S druge strane ovaj narod je birao naše predstavnike ma koji to bili, i time također jasno pokazao šta i koga želi za vratom. Sve mu se vratilo s osmjehom i s porezom na platu.

Iako je Obama bio za homoseksualne brakove i za pravo abortusa, njegovo ime zaokružili su svi, bijeli Amerikanci, crni Afroamerikanci, liberalni Amerikanci muslimani Židovi i katolici. Praktično za čovjeka iz manjine su glasali svi pripadnici većina.

Razmislim i shvatim kako se to kod nas nikad i nikako ne bi desilo. Kod nas se gafovi opraštaju i isti ljudi se ponovo biraju. Kod nas bogati žele zaokružiti one s kojima su i talu i tako sačuvati svoje bogatstvo, dok su Amerikanci ipak zaokružili crnca bez obzira što nije koljenović i ne pripada porodicama naftnih magnata.

Kod nas se uvijek biraju skorojevići koji trebaju da postanu niko i nikad se ne pita za porijeklo niti imovno stanje dok se vrši proces kandidature. Ako se nekim čudom upitate da li iza našeg kvazi plemstva stoji inteligencija, onda je odgovor svakako pozitivan jer su dokazali da su iznimno pametniji od naroda koji ih bira.

Pitam se koliko je stranaka u Bosni ponudilo kandidata iz reda manjina na izbor? Takvi se u suštini u Bosni i ne mogu kandovati, ili ipak mogu samo se skrivaju od kandidature?

Ovdje izgleda ne postoji politička stranka koja bi ponudila narodu izbor nekog različitog makar po imenu, jer je to i jedina očitost  koja pravi veliku razliku između ljudi na ovim prostorima. Ime je u suštini i vjera i narod. Sve ostalo nam je isto, jer se dokazano istim šalama i smijemo, makar šale nisu nekad baš ukusne.

I zašto konačno ne bi zaslužili jednu predsjednicu a Bosanku, pripadnicu manjina kojoj je muž Maur i pojma nema o Bosni i previranjima između naroda ? Vjerovatno bi taj Maur znao uživati u našim ljepotama i prirodnim bogatstvima te bi bio ponosan na zemlju Bosnu i svoju ženu koja je njen direktni plod. Ovo je već u Bosni SF priča koja se nikada neće ispuniti, ali dopustite mi da ponekad sanjam?!

Kada bi se kojim čudom ova moja sanjarija u bilo kojem obimu obistinila, pitanje je koliko bi bosanaca kojih ne postoje ustavno i moglo glasati ? Tada shvatim da je ova priča nerealna. Tada počnem da žalim što jednostavno nemamo pravo na svog Obamu!

Kako će vladati neko iz manjine, kada se zna da se od njega puno očekuje ostaje da vidimo, ali osim što smo naučili na razočarenja, nama to neće biti teško, gledat ćemo  njegovu vladavinu s izrazitim ponosom dok znamo da pravo za lokalcem s istim karakteristikama nemamo.