Barack Hussein Obama ?!

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img90.imageshack.us/img90/5265/november42008hm5.jpg[/IMG][/URL]

Promatrajući svjetsku politiku iz zapećka moje sobe, i žurno gledajući u crnu kutiju koja se još uvijek barem kod mene zove televizor a ne plazma ili tft, kristalno jasno sam vidio Barack Hussein Obamu kako u Grant Parku u Čikagu postaje prvi crni predsjednik. Većina svjetskog stanovništva je tada odahnula dok su Amerikanci, barem oni koji su ga birali zasigurno ustreptali.

Kao što to u Americi biva, mediji su uključujući i CNN koji sam gledao prenijeli govor senatora McCaina u kojem priznaje svoj poraz, bio je to zaisgurno dirljiv momenat za njegove birače. Pomislio sam, ja upravo gledam kako se istorija mijenja pred vlastitim očima. Iste osjećaje sam prepoznao i na licima Obaminih te McCainovih birača u tim momentima.

Osim emocija publiku su zaista krasile i boje, vidjelo se kako crno bijela varijanta nje zastupljena, iako se moglo jasno sagledati da su McCainovi birači nekako isti i jednaki. Barack je imao svoju odabranu grupu u kojoj su se u isto vrijeme našli mnogi koji bi vrlo lako mogli reklamirati Beneton. Ponovo se moglo vidjeti da je Amerika izgubila na svojoj plastičnosti emocija, na licima su se mogle vidjeti i suze, ali one prave, radosne.

Amerikanci su, jasno je svima pokazali u kakvoj zemlji žele živjeti te su u samo jednoj noći pokazali mogućnost da koristeći papir i olovku, otklone strah i svijetu podare novo lice.

Nekim čudom, ni vrhovni sud Amerike ovaj put nije imao posla, pobjeda je bila jasna, čak je sedam miliona glasača više glasalo za Obamu.

Obamu su zasigurno izvukli obojeni, a među njima su koliko nagađaju mediji naj zaslužniji nelegalno-legalni latino-amerikanci nih su slijedili i racionalni mladi bijeli-amerikanci koji su vješto zaobišli i nadvladali tradiciju, finalnu podršu su obami dali afro-amerikanci koji su mu pomogli pa čak i da onako ponosno stoji i drži svoj govor pred skoro 150.000 birača.

Pitanje je šta se dalje očekuje u Americi? Da li će biti lako istrajati na novom putu koji je Americi nepoznat ? Na ta pitanja je odgovorio i sam predsjednik Obama, neće biti lako. Dva rata, finansijska kriza u svijetu pa i u Americi, globalna politika, su neka od načela s kojima će se predsjednik Obama realno suočiti!

Poučeni ratnim iskustvima u Bosni, znamo da je prošlo mnogo godina od rata a mi se još pozivamo na ratne strahote čije rane nisu zaliječene, znamo da je proces obnove težak i da se stremi svakim danom ka boljem. Kod nas godine nisu značile mnogo, još uvijek je sve manje više isto, u Americi će se kao i uvijek desiti čudo, ali će i tom čudu biti potrebno najmanje dvije pa čak i tri godine da vrati staru slavu, od koje se kako su vidjeli, ne može živjeti.

Ako smo pratili makar krajem oka shvatili smo da Obama iako socijalni radnik jasno zna kako popraviti socijalnu sliku Amerike, ali također zna i da govori i to dobro. Ono što ulijeva nadu je da će isto tako dobro znati i da vlada.

Svima je jasno da će Bijela kuća morati promijeniti svoje ime, ili makar fasadu, jer su njeni graditelji jasno promijenili njene ukućane. Svima je pomalo čudno i s nevjericom gledamo na ono srednje ime koje se piše kao Hussein, možda je ono garant da se čuda ipak dešavaju i da cilj uvijek ne opravdava sredstvo.

Bojim se da je svijet počeo vjerovati i dokazao da se čuda dešavaju. Koliko će ova za nas u Bosni pomalo Holywoodska priča biti jasna i realna pokazat će vrijeme kojeg imamo na pretek dok za promjene bilo kakve vrste dokazano nismo spremni.