Vuče, vuče bubo lenja, šta će reći pokolenja…

Početak školske godine će za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole biti pun novih saznanja i novih otkrića.  Naravno u sve se uključuju i dobronamjerni ljudi koji poklanjaju djeci udžbenike koje će ovi koristiti narednu godinu pa onda predati svojim mlađim drugarima. Vlada Federacije BiH će učiniti sve da svi učenici dobiju udžbenike bez obzira na njihovo materijalno stanje i nacionalnu pripadnost. Svi bi trebali ispred sebe imati bukvar čitanku i udžbenike razrednih predmeta. Ostaje samo veliko pitanje da li će djeca imati nešto logično i smisleno i naučiti iz tih svesrdno podijeljenih udžbenika.

Djeca će se sve više „hlopatati“, trajno će pohraniti u memoriju da djeljenje s nulom ima smisla, ili će se na efikasan način „kutarisati“ jednačina. Koga optužiti, teško je to pitanje postaviti roditeljima ili nadređenim u osnovnoškolskim ustanovama. Kolektivnu odgovornost treba prebaciti na štamparije i recenzente kroz čije mubarek ručice nisu prošle knjige namijenjene našoj djeci. Opet će se neko dosjetiti da se u djelo provede jedan projekt koji će biti na oko sasvim dovoljan da se začepe rupe BiH obrazovanja.

 Ova mala zemlja nema jedinstvene udžbenike koji na isti način tretiraju teme iz historije -povijesti ili istorije koja za narode na području BiH nikada nije bila ista a ne jedinstvena. U ovoj zemlji djeca i dalje pod istim krovom sjede u dva nacionalna odjeljenja, jedni u školu idu devet dok drugi osam godina, iako im je psihofizički razvoj na identičnom nivou. Čak i kada završe školu, neka će djeca dobiti diplome dok će druga zbog imena i nacionalnog predznaka koji to ime prati ostati bez svoje diplome i svjedočanstva.

Članovi komisija ministarstava tvrde kako su izabrali kvalitetne udžbenike u kojima se mogu naći radikalne pogreške, ali će za svoje greške platiti ko drugi do izdavači. Ukoliko izdavači ne prihvate svoju grešku i ne plate za istu, platit će djeca i njihovi roditelji. Kada djeca plaćaju greške, onda se možemo upitati šta se na ovom području može nazvati greškom?

Dok je vuk susjed vjeverici a vjeverica komšinica vuku koji s njom dijeli isto drvo greške se moraju podvući  debelim crvenim markerom. Izdavači se mogu oglušiti i reći da vuk iz knjige nije opasan jer ne grize, i tu su djelomično u pravu.

Vukovi se kriju negdje drugdje, i baš oni djecu vrebaju iz svog skrivenog skrovišta. Dok komisije zasjedaju i kidaju stranice udžbenika, a dani neumitno protiču i donose novu dobit na platu, a vukovi se spremaju za napad ali ne na one koji ih nisu uočili dok su im slike objavljivali u knjigama nego na djecu koja će u budućnosti gledati u krošnje tražeći Vuka.