Na ciglani pod ciglom

Pogledam li unazad na svoj život vidi gdje sam ko sam i šta sam, okrenem li se još malo više i popnem li se na šamrlicu ili na tronožac vidim sarajevsko naselje Koševsko Brdo ulicu Livanjsku i staru zgradu koja je nekada bila možda i lijepa ali je od postanka mog djetinjstva ostala siva sve do današnjih dana kada na njenoj fasadi nedostaju veliki komadi maltera. Ta zgrada i naselje – Koševsko brdo, najdraži su mi dijelovi grada. Valjda radi odrastanja i dječačkih godina provedenih baš tu na zelenim padinama. Danas 28 godina nakon mog rođenja  Koševsko brdo i poznato naselje Ciglane koje se nalazi u podnožju brda dobivaju vjerske objekte i to ne bilo kakve nego, pazite se dobro strašne i velike DŽAMIJE, oko kojih se diže tolika prašina, kakva se nije dizala od osnutka Sarajeva do danas. Za ovaj grad je poznato i prepoznatljivo da svaka mahala ima svoju džamiju koja nije ni velika ni mala nego onako tamam, da svi stanu. Ali to nije u zadnji vrijeme slučaj

Prijeratni žitelji ovih naselja mahom su prodali stanove i otišli svako iz svojih razloga i svako zbog svojih motiva. Ostali su ljudi koji su kupovali stanove i prijeratno stanovništvo koje je pod uticajima novih ostalo da živi pritajeno i mirno u svojim hladnim prostorima. Kao i svuda nakon rata demografska slika se promijenila. Nekadašnji centar elite BiH koju su sačinjavali značajni pisci umjetnici, direktori ali i značajni portiri bivšeg režima kao što su to Ciglane   postao je, prodajom nekretnina, odlascima i smjenom stanovništva 95 % bošnjački kvart, kao takav u njemu je potrebno graditi i bogomolju. Ali tu je nastao problem !

Kako i zašto graditi bogomolju u urbanom naselju? Zašto bogomolju graditi tik pored načičkanih kafića u kojima elitisti piju kafe i pijuckaju pivo, kako sukobiti dva ezana koja će se ćuti iz pravca Koševskog brda i Ciglana  i svojim stereo zvukom poremetiti stabilnost kaskadnih nizova zgrada načičkanih na padinama stare ciglane.

Pita li se iko šta je bilo na tom mjestu prije urbanog naselja Ciglane? Zašto se Ciglane baš tako zovu  zašto glavni trg nosi ime Merhemića Trg?

Nekada je taj kompleks bio imovina poznate sarajevske porodice Merhemić, a fabrika cigle u vlasništvu Hadži Mujage Merhemića. Sjećanje na ovog čovjeka izbrisalo je vrijeme, papire o njegovoj pozamašnoj imovini također, ali su se ciglane kao moderno urbano naselje savršeno uklopile u njegov plac.

Danas je sporna džamija za koju je dobivena dozvola od opštinskih organa, a ne od porodice Merhemić čiji nasljednici ako ih još ima imaju puno pravo na raspolaganje zemljom. Ni njih ni porodicu Braun se ne pita niti ih se pitalo. Naselje je napravljeno, prostor za džamiju je ograđen sviđalo se to nekome ili ne.

Ulaziti u dubinsku analizu potrebe za vjerskim objektom, ili njegovom lokacijom bilo bi besmisleno. Sve je unaprijed određeno i sve je stvar prkosa. Dok je naselje bilo simbol moči jednih, džamija je simbol moći drugih i sve se pravi i pravit će se, naravno bez javne rasprave građana, ali za njih.

Ciglane osim simbola za elitu, i nisu neka sreća. Manjak sunca u stanovima, mravi, loša izolacija pucanje zidova, ja buka ispod prozora, loše instalacije, predstavljaju prednosti života u velikim stanovima čiji kvadrati na tržištu dostižu basnoslovne cifre.

Kada su moji roditelji nakon Koševskog brda dobili stan u novom naselju Breka, čija je gradnja završena malo prija rata, u posjetu nam je došla očeva mater. Otac sav ponosan pokazuje stan, pogled i širinu, a nana sva umorna od hoda i puta od Kovaća do Breke govori :

„Sine plaho je sve ovo, ali je ovo za mene Jahorina!“

Kao što je za mene danas Dobrinja ili novo naselje koje niče na rubu RS-a to je za moju nanu i danas kao i prije 18 godina bila Breka ili Ciglane.

Ciglane su danas pune kafića i stolica, pune ljudi, koji ponosno pronose pune kese namirnica i onda sjedaju da odmore u obližnje bašte koje su nekoliko koraka udaljenje od njihovih ulaza ne radi kafe nego radi njih samih ali i radi obilatog asortimana namirnica u providnim najlonskim kesama.

Zašto se takvi moćnici plaše džamije? Zašto se plaše ezana? Zašto i Ciglane ne zaslužuju gradnju džamije, kao što je npr džamiju dobila Breka ili Grdonj ili Jezero? Treba li osuditi Ciglane i preostale žitelje Ciglana makar one koji jš uvijek nisu prodali svoje stanove. Treba li ih preplašiti ezanom kojeg se niko nebi trebao bojati niti mu prkositi. Treba li ih sistematski staviti na ulicu gdje bi protestovali protiv izgradnje džamije kako bi ih se prebrojalo i pobrojalo?

Mislim da je odgovor NE i jednim i drugim. Hadži Mujaga je ostavio dovoljno prostora na Ciglanama za sviju, kako za one koji su protiv džamije ali i za one koji su za njenu izgradnju. Potrebno se samo vratiti starim adetima i poštovanju, potrebno je presabrati stara pravila gradnje i poštovanje prvog komšiluka, i sve bi bilo normalno. Dok postoje oni koji su striktno za i oni koji su striktno iz nekih razloga protiv sukob je neizbježan. Dok jedni znaju da su Ciglane jedno od posljednjih uporišta „stare politike“ drugi znaju da ih treba džamijom makar privremeno kazniti.

Ono što je na obje strane prepalo pristalice nisu vjernici ni vjera, nisu građani ni građanke, nego političari koji su na čeku svih zavoda koji odlučuju o gradnji bilo kojeg objekta a samim tim i vjerskih u ovom kantonu, državi ali i šire.

I sve dok je džamija za neke stanovnike pa bili oni novi ili stari prijetnja za druge je to puka potreba koju vjernici ma kakvi oni bili trebaju u svom naselju ili pored njega.

Ostaje mi da se pitam, a ko će na kraju biti odgovoran za samu džamiju koja će prvih deset godna biti nova, ali nakon toga će kao i svaki objekt potraživati novac trud i zalaganje za održavanje i obnovu. Da li se i to pitanje riješilo još niko nema pojma?!