Plodovi mora

Prije nekoliko bio mi čejf da barem jednom u sred Sarajeva pojedem pravu morsku hranu. Puka sreća i životne oklonosti su mi za prijatelja ponudili jednog pravog damatinca koji živi tu tik do mene. Naše dugogodišnje prijateljstvo dovelo je do toga da ponekad ali samo ponekad i ja okusim dio plavog jadrana na bijelom tanjiru. Ispred mene su se kao poručeni ukazali plodovi mora. Bio sam rad baš tih dana otići do lokalne samoposluge i tamo kupiti kojekakvih đakonija koje bi mi pažljivo na papir po svom savršenom redu popisao moj prijatelj. Kasnije bi on naravno to napravio na način na koji on to zna ali nisam, na svu sreću !

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img246.imageshack.us/img246/518/ovceraznemg3.jpg[/IMG][/URL]

Dolazak autobusa iz dalmacije mi je promijenio plan. Uhvaćena u Jadranu prije neki dan autobusom je u Sarajevo doplivala hobotnica, sipe, školjke, flaša maslinovog ulja, kutija s morskom soli raštika i sve što ide uz to. Ostalo je samo da skuhamo nekoliko bosanskih krompira, da sve to aranžiramo i gozba je počela.

Puno plodova mora na stolu i šestoro gladnih očiju dovele su do toga da sve plane u trenu. Nestalo je obimne večere. Kao i svaki ponosni dalmatinac, mi smo ga hvalili, a on se samo smješkao i govorio da ne razmišljamo o izgledu onoga što smo upravo pojeli. Treba samo zažmiriti i uživati u okusu pravog mora i ljudi iz tih krajeva.

Put me prije neki dan naveo pored restorana Maksumić u Sarajevu. Odmah mi u oči upade reklama i sjetim se kako svaki put kada idem prema moru i s mora s puno  soli u kosi i zategnute kože opržene suncem gledam u  restoran. Tu nama na dohvat ruke leže kako se to popularno kaže plodovi tora.

U Bosni više nije ništa kao nekada pa su sada i mlada janjad a i janjetina ugroženi brucelozom. Može se kažu za čas oboliti od fine mlade janjetine i sira. Imam čejf da svog prijatelja dalmatinca povedem na zasluženi ručak pa da uporedimo plodove, ali nekako bih zaobišao brucelozu.

Na moju žalost u Bosni više nije ništa sigurno pa ni ja nisam na čisto šta bi se to moglo svidjeti kome. A šta i da se svidi onda bi se mogao javiti problem svih tih bolesti, a kako onda svu odgovornost i muku staviti na sebe?

Bosna je barem do sada bila prepoznatljiva po pečenju, koje je slasno i hrskavo baš u ovom proljetnom i predproljetnom vremenu. Moj dalmoš i ja bi se uskoro trebali naći tamo i aranžirati plodove tora ispred sebe pa šta bude da bude. Neka vala i te strašne bruceloze.

Kažu da pravi žar i toplina ubiju sve te baje, pa ću reći onim kuharima i majstoru za roštiljem da ih napravi onako reš, baš bosanski. Nadam se da će se isto svima svidjeti.  Postoji problem i druge vrste, djevojka mi u mene živi u dalekoj Australiji, kaže dole ništa ne miriše niti izgleda kao ovdje kod nas. Što u krajnju ruku i nije tako loše jer se različitosti moraju osjetiti.

Ići ćemo uskoro i na tu janjetinu, koja niti je dalmatinska niti australska, koja je onako baš s mirisom naša bosanska pa kud puklo da puklo. Iskreno neki dan sam opet znajući za tu strašnu brucelozu kupio u sred Travnika kod „Bake“ pravi travnički sir i sve je puklo u slast. Ni traga od bolesti, ili smo mi bolesni ali se to na nama nikako ili teško primijeti.

Bosna ne mari a ni bosanci za sve te silne bolesti i upozorenja. Teško je shvatiti da ne mogu svoju zemlju u pravom gastro ukusu prikazati jednom dalmatincu, niti djevojci koja je možda samo trenutno zbog dugo vremena provedenog u Australiji zaboravila pravi miris i okus plodova tora i Bosne kao zemlje iz koje svi dolazimo !

Baš me krenulo s ovim tekstom….

„Al se nekad dobro jelo baš…“

ka5an

2 komentara

Komentariši