Novogodišnja fešta.

Sarajevo je danas bilo zahvaćeno pred-novogodišnjom groznicom. Put me naveo u pofaliće i u nama svima dobro poznati tržni centar „Merkator“ . Inače iz nekih patriotskih razloga više preferiram kupovinu namirnica u „Drvo Prometu“ ili „lori“ ili nekada bivšem „VF-u“ u koji više ne idem od kako je pod novom zastavom „Konzuma“ ciji logo je u matičnoj zemlji K sa crvenom kockicom kao simbolom Hrvatske a kod nas sa Zelenom kockicom valjda kao simbolom muslimansko-hrvatske federacije. Bode me u oči baš ta kockica koja je u Bosni tako podmuklo zelena, ali to je neka druga tema. Našao sam se ispred fascinantne zgrade „Mercatora“. Kolone ljudi s kolicima ispred, kese u rukama ljudi željni provoda, i hrane koju im nudi najskuplji tržni centar u Bosni. Sjećam se kako se neposredno nakon izgradnje ovog centra u Sarajevu prićao vic o Alisi u zemlji čuda, aludirajući na Fatu u Mercatoru. Danas nekoliko godina nakon toga, gledam red Fata kako ponosnom prolaze s kesama punim namirnica i raznoraznih drangulija pod ruku držeći svoje muževe, koji su dobro platili šetnju bajkom koja se u Sarajevu zove Mercator.

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img167.imageshack.us/img167/5756/zabubu2yl7.jpg[/IMG][/URL]

Svi trebaju da vide šta su oni kupili, kroz providne kese sa logom Mercatora, vidi se sve, sladoledi, grickalice, pive, peciva, ulje brašno šećer ama baš sve. Tako siromašni a s tako malo stida. Željni da pokažu koliko zaista u tom trenutku baš pred novu godinu imaju novca, s ponosom iznose velike prozirne kese. Ispod u krcatoj garaži ih čeka ljubimac golf 2 pretpanog gepeka. I svi su sretni, svi su vidjeli šta to Fata nosi, svi su vidjeli kakvog muža ima, svi su vidjeli da je gepek pun i da su oni bili u Mercatoru. Postignuto je totalno zadovoljstvo, makar jednom godišnje i to ne bilo gdje u Mercatoru.

Kroz glavu mi onako kao strijela prođe bljesak djetinstva. Negdje povrh bistrika bio je poznati „Fudin granap“ nana bi me tamo slala po fasungu. U ruku bi mi uvijek tutunula neki karirani ceker. Koji bi kad bi se napunio bio tako težak. U vrijeme djetinstva i mladosti želio sam da kao i ostali ne nosim ceker koji se teško savijao i bio tako kabast do granapa i nazad. Želio sam providne kese. Nerjetko sam plakao a nana bi govorila sine nemoj radi komšiluka uzmi ceker. Bio sam ljut i na nanu i na komsiluk i na sve. Svi su nosili kesice a ja sam morao da vučem ceker.

Danas shvatam poentu naninog cekera. Zembilj kako ga ona zove ili ceker prikriva ono što se u kuću unosi, daje veliki komad stida koji nosimo sa sobom. Zembilj čuva naš obraz, i štiti od zavisti i ružnih pogleda.

Danas niko ne razmišlja o zembilju, svi s ponosom nose prozirne kese. Niko se ne skriva niti misli da se nešto treba skriti. Period mog odrastanja je bio period blagostanja za većinu, sada živimo u teškim vremenima u kojima želimo da stvorimo atmosferu blagostanja. Javne kuhinje su pune, roditelji jedva kupe i jedan paketić za svoje mališane.

Ali danas u Mercatoru sve vrije. Izgleda da imamo mnogo novca. Situacija se drastično promijenila. Mnogi će se sladiti i osoliti s najskupljim proizvodima iz Mercatorove ponude. Drago mi je srce mi poigrava konačno je ovom narodu svanulo, mislim u sebi.

Palim auto vozim se, prvih pet metara još uvijek oko mene igraju prozirne kese. Još pet prvi kontejneri, neki penzioner prekopava jedan, drugi prekopava drugi, i pored njih zembilj. Zembilj baš obakav kakav je meni nana davala.

Zar je zaista došlo vrijeme da ljudi prikrivaju ono što su pronašli u kontejneru, i to s obrazom nose kući dok pored njih prolaze kolone novih moćnika u čije se ruke urezuju ručke plastičnih kesa, i namirnice ispadaju onako ovlaš jer grubi rub kutije sladoleda koju pritišću skupe čokolade mora poderati kesu!

[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img177.imageshack.us/img177/8157/zabubu5jw9.jpg[/IMG][/URL]

Želim sretnu Novu godinu svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine, i da nam u novoj godini Bog podari samo malo više pameti i stida !