Prica o jednom jajetu! (part one)
Svi oni koju su imali i najmanju pomisao na neku vulgarnost biti ce razocarani ovim kratkim tekstom, Davene 1979, u cik zore a nikada nije kasno, u 8.00h am rodilo se jaje. To je bilo negdje povrh brda Betanije u Sarajevu gdje se nekada nalazila predivna zgrada sarajevksog prodilista koja je sada, svi znamo unistena. Mnogi od nas su se rodili tu ali jednostavno su zaboravili na tu zgradu , zgradu na cijem su plafonu procitali svoj prvi stih , stih koji ih je natjerao na plac, tu smo udahnuli i nas prvi zrak , vjerovatno u tom periodu zagadzeni sarajevski zrak, koji je mirisao na sve osim na prefinjene mirise na koje su nas u daljem zivotu navikavali. Bio je to zrak pun smoga i ostrine zrak koji kako mnogi kazu tijelo ispusti na samom kraju zivota , to je bio ono cega cemo se uvijek sjecati. Ali uvertira je opis rodzenja covjeka. Jaje se stvara na sasvim drugaciji nacin , jednostavno se izleze , bez neke svrhe i razloga, mnogi ga korsite za kajganu , mnogi ga razbiju , mnogi pokusavaju da popiju njegovu ljigavu unutrasnjojst radi boljeg glasa. Jaje se jede na sve moguce nacine i od jajeta se stosta pravi , ali ovo matoro jaje koje se naslo u Sarajevu gradu na Miljacki , nije uobicajeno jaje , to je jaje koje više asocira svojim oblikom na odavno popularno „Kinder Jaje“ koje se nama tada siromašnim balkancima prodavalo po nevjerovatno visokim cijenama, a sa strašću da se zadovoljimo igračkicama koje su se unutra nalazile. To su bila jaja našeg djetinstva. Dok se sladkasti okus bijele i tamne cokolade razljevao po nasim ustima , mi smo sa zatiželjeom, neko sa manje a neko sa više uspjeha sastavljali igrackice koje su se tamo nalazile. Sastaviti igracku za mneoge jepredstavljalo umjece, dok su neki igracke drzali u glavi. Sustina je u tome da se igracka sacuva a jaje razbije i pojede sto s našim jajetom nije moguce. Jednostavan princip koji vidimo na slici jeste sasvim adekvatan i racionalan za jednu takvu igracku i poslasticu ali jednostavno, to jaje je nastavilo da zivi, to je jaje postajalo nesto sto se na kraju pa mozda i moze nazvati humanoidnom formom …. (nastavak slijedi….) uskoro….
haveru ja samo sto nisam zaplakao ali sam se suzdrzo fino si srao
sto se tice porodilista renoviraju ga katastrofa
sad ce se opet radjati mnogo djece
i kad ce drugi dio ba taman sam se nalozio
odoh sebi uzeti jednu skoljku jaja
onih ljigavih
kad ce taj drugi dio
cekamo s nestrpljenjem
kakav nadasve emotivan opis samoga sebe, čestitam!
jedina razlika između tebe i kinderčeta je u tome što ti ne dolaziš u paketu sa igračkom 🙂