Ja(e)dna noc u C C

Po samom naslovu moglo bi se prosuditi da se radi o djelu Sarajeva koji ima predznak Srpsko . Jos uvijek se iz perioda rata sjecamo tablica iz susjednog nam «grada» sa predznakom C C . Ovaj put ne radi se o tako ustaljenoj temi regionalne podjele . Mora se nekada obratiti pažnja i na interne podjele unutar ovog našeg dijela grada onog koji se bez obimnih parkova za razliku od onog sa Srpskim predznakom pruža u dijelu Bosne koji se popularno naziva Federacija BiH .
Uoci praznika razmisljao sam o izlascima , pa tako i svom , te mjestu gdje bih se osjecao sigurno , lijepo , i mjestu gdje bih mogao da provedem noc uz muziku koja se jos uvijek u internim krugovima smatra aktuelnom. Neki ustaljeni obicaj ili red je da se na praznike odjene nešto novo i razlicito , znam da to predstavlja još jednu u nizu podjela .
Tada se ljudi opet djele na one koje slave praznik i one koji takvo što ne prakticiraju.
Ni sam nisam bio izuzetak, za razliku od predhodnih dana odjenuo sam se drugacije….. dovoljno je reći , i uputio se prema centru grada . Na određenom mjestu za sastanak cekali su me prijatelji i prijateljice . Krenula je naša potraga za (ne) normalnim mjestom gdje bi mogli provesi ostatak noci. Društvo je bilo raznoliko kao i ukusi. Mnogi su se na uštrb drugih prilagođavali situaciji u kojoj smo se nalazili . Na poćetku to su bili neki kafici koji su odgovarali vecni , i prilicno prijatno smo se osjećali na takvim mjestima . Svirala se stara ex-Yu rock muzika , rjeci smo poprilicno znali i pokušavali smo da pjevamo što nam je u velikoj mjeri i uspjevalo . Plan se polagano mjenjao , naravno uvijek je potrebno otkriti i drugu stranu medalje . Iz nekog , nećijeg skrivenog dzepica na sto su izletjela dva bijela crnim šarama isprekidana papirica sa predznakom C C. ??????
Mnogi su odmah reagovali usiljenim negodovanjem , ali drugii su ipak pristali da drugu stranu već ponuđene im «medalje» pogledaju.
U gradu Sarajevu evidentna je podjela između omladine na takozvane «šminkere» i ostale. Svi oni imaju svoja , samo njima prepoznatiljiva mjesta za izlazak i svi smatraju tabu-om mjenjati mjesto tj za njih , ulaziti u uvijek jednoj strani pogrešno mjesto.
Jedno od takvih «mjesta» jeste i C C popularna skraćenica za kafic «elite» puni naziv Central Cafe. Imajući takvo što na umu odmah sam zastao i razmislio , kakvoj vrsti ako ne homo–sapiensu ja pripadam i da li ću se kao takav i sa još uvijek uspravnim hodom i na dvije noge uspjeti uklopiti u takvo već samim stavom «elitnom» društvu. Konacno smo krenuli , laganim hodom smo mjerili grad , i na kraju nakon ne baš duge šetnje i emocionalne pripreme stali pred vrata pomenutog kafica. Sve je opravdavalo moje sumnje , visoki sjaj , podpetice i sve «visoko i blještavo» , bilo je tu ispred mene , a ja ipak dovoljno visok i sam sebi sam se ćinio toliko malen.
Sam ulazak bio je spektakularan , ulaz mi je blokirao momak ciji je zadatak bio da mi naplati ulaznicu , savjesno je obavio svoj posao i propustio me u neki novi za mene jos uvijek nepoznat i luksuzom prožet svijet . Mnoge je sam cin ulaska u C C proslavio , pa se svaki ulazak pokušava takvim docarati. Ja se nisam tako osjecao , u najmanju ruku bilo mi je neugodno . Masa se polagano pokretala u ritmu lagane muzike iz perioda 70-tih . Neko vrijeme smo se zadrzali u prvoj prostoriji a onda reprezentativno prešli na drugi kraj sale. Na tom mjestu bile su i stepenice koje su vodile negdje duboko ispod «stage-a» koji je predstavljao salu za docek , na kojem smo se prvobitno nalazili. Polagano smo silazili niz crno obojene stepenice .Nisam ni slutio koliko crno ce biti sve ono sto me cekalo ispod .Zaslijepilo me svjetlo te njegova refleksija sa zidova koji su obloženi staklima . Unutar prostorije njihala se masa uz ritam muzike koja po svim pravilima pripada autorima afro-američkog porjekla.Svi su se pretvarali da prepoznaju tekstove pjesama . Plesali su u samo njma prepoznatljivom stilu i takvu atmosferu nazivali opuštajućom. Ta masa je ćinila kremu grada ili popularno nazvanu «elitu» . Odnos između elite i ostalih ne ćini razlika između društvenih slojeva već je to svijest o razlićitostima koja nam omogućava da priđemo određenom društvenom sloju. Mnogi u sali nisu bili svjesni te definicije oni su bili «elita» za jednu noć.
Polagano su mi se oći prilagođavale na svjetlo koje je dopiralo sa svih strana. Lagano sam mogao i sa sve vecom preciznošću uoćiti odjevne predmete koji su me asocirali samo na jednu stvar ….KIĆ. Pokušavao sam ali uzaludno da svo to blještavilo opravdam definicjom kića kao «odgovorom umjetnosti na povećanu potražnju potrošacke mase» a oni i jesu bili masa , i onda shvatih da već po tome kić mora da sadrži «kvalitete» koji odgovaraju masi.
Shvatih da postoji tanka linija koja dijeli ukus od neukusa . I nije tačno da o ukusima ne treba raspravljati, evo raspravljao sam još uvijek sa samim sobom a to je kažu i najteži dio. I znam da će spas pronaći samo oni koji na pravi naćin mogu osmisliti svoje vrijeme, te gestom pokazati da su lišeni vulgarnosti i primitivizma. Koji u našem društvu preovladava . Ovaj tekst je naravno po mom ukusu , možda se ipak trebam pridržavati onoga , kako kažu stari Latini :

“O ukusima ne treba raspravljati” ili «De Gustibus Non Est Desperandum»

ili tako nekako…

Ka5aN