Ka5aN™

Pisati, to je postojati, ali nikada postajati piscem. To je postajati (nečim) drugim. Biti izdajnikom vlastitog carstva, biti izdajnikom vlastitog pola, vlastite klase, vlastite većine - kakvog bi drugog razloga za pisanje još moglo biti?...

19.12.2009.

Žal za drugačijim

Nemili događaji na ulicama Bosne i Hercegovine poput paljenja džamija i crkvi te crtanje uvrjedljivih grafita na zidovima bogomolja su samo neki od pokazatelja fašizma u našoj zemlji. Kod nas se ljudi ne vole niti žele da žive zajedno jer su se u ratu žestoko sukobili pa je sada jako teško i bolno preći preko svega. Međutim, mi smo dokaz da se živjeti i razgovarati može ali se isto tako može i mora trgovati i poslovati svega četrnaest godina nakon užasnog rata. Pitanje je šta se to dešava u glavama ljudi unutar „razvijene“ EU? Njihovi lideri govore o suživotu i demokratiji a u Švajcarskoj građani na referendumu potpisuju peticiju protiv građenja minareta?! U Belgiji nekadašnji stanovnici Balkana mogu raditi sve poslove za koje nije potrebna škola a čim steknu diplomu trebaju promijeniti ime i prezime jer samo tako mogu raditi neki od visoko-intelektualnih poslova. Možda se sve navedeno ne može dovesti u vezu sa fašizmom ali rasizma u svemu itekako ima! Uz rasizam se javljaju i islamofobija i antisemitizam. Kod nas se sve češće se govori o lošim ali i dobrim stranama komunizma dok se u medijima vode maleni ratovi za svoju naciju i komad zemlje. I dok se u studijima Tv kuća vode žestoke rasprave, mladi ljudi odrastaju i uče mrziti i ignorisati tuđe i drugačije. Crtaju se neki stari simboli, sluša se odavno zaboravljena muzika i priča se o onim drugim i drugačijima. Neprekidno se pričaju priče o kulturi u kojoj trebamo prepoznati i poštovati različitosti, ali su ti dijaozi toliko naporni i iscrpljujući da prosječan bosanac i hercegovac kaže : „Šta se ovo dešava, kao da mi nikada nismo živjeli zajedno i poštovali sve što je ljudima značajno i sveto?“ Možda je upravo stalno potenciranje kulture različitosti ljudima probudilo potrebu da se zaista osjećaju drugačije od svog komšije i susjeda?! Možda baš zbog toga svi govore o različitostima koje se trebaju poštovati ali ih u isto vrijeme svi skrnave jer se u suštini žele osjećati drugačije! Ako sve svedemo na okvire svemoćne Evrope koja se očito poigrava sa građanima Bosne i Hercegovine onda vidimo da nas Evropljani tolerišu jer znaju da u svakom momentu s malo truda i volje mogu napraviti bilo koji velikodušan ustupak prema svim stanovnicima BiH koji će se radovati i skakati do neba! Tolerancija – o kojoj se toliko razgovara u BiH bi po riječima ekstremnih parlamentaraca u EU mogla ići na štetu naroda EU koji žele jedinstvenu Evropu. Ostaje samo da se pitamo zašto svi nemaju ista prava i zašto se prema svima ne naprave isti aršini?! Korupcija u Rumuniji i Bugarskoj nije ništa drugačija od one u BiH niti je Kipar ujedinjen, pa ipak svi uživaju pažnju moćne EU? Hrvatska nikada nije ni razmišljala o vizama a Srbijanci od večeras mogu slobodno boraviti na teritoriju EU! Zašto smo mi drugačiji i da li smo zaslužili izolaciju u kojoj možemo tapkati u mjestu ? Možda su zvaničnici EU samo neodlučni kada je u pitanju nivo tolerancije prema malim narodima i etničkim skupinama? Na sreću Evropljani u posljednjim godinama nisu prošli naše muke ali sada mogu učiti od nas! Izgleda da je baš sada pravo vrijeme da se pokaže koliko različitosti mogu biti slične i kako je sve samo dio igre u kojoj se na kraju ljudi prepoznaju po osmjehu i zagrljaju a ne po imenu i boji očiju i kože!

14.12.2009.

Diktatura kafane

Diktatura kafane Još od vremena sarajevskog kafića „Lisac“ kojeg se ja ne sjećam mnogi su počeli izlaziti na kafu kako bi se družili, vidjeli opustili i zabavili. Kafići i jesu javna mjesta unutar kojih mušterijama treba biti lijepo i zabavno da bi gazda na kraju dana od svog rentiranog zabavnog prostora i mizerije u obliku napitaka uzeo pristojnu sumu novca. Vlasnici kafića u ovom gradu su odavno pronikli u mentalitet bosanskog čovjeka kojeg zanima dobra kafa i cigara te zanimljiva i nesvakidašnja priča koju donose oni čiji se glas širi brže od svjetlosti. Zbog toga raja i sjede u svim kafićima ovog grada a takvih je nebrojeno mnogo! Šta bi drugo i mogli raditi u ovoj čudnovatoj zemlji u kojoj nedostaje političkog prosvjećenja i racionalnog promišljanja?! Kafenisanje je samo hir omladine koja se odavno odrekla i demokratskih i socijalističkih vrijednosti te trajno zaboravila ideologije koje su ih i dovele do besparice i gubitka posla! U kafanama se sastaju svi, oni koji puštaju kosu i oni uglađeni dječaci i djevojčice koji iz džepova odjela i torbica vade najnovije mobitele i ključeve skupocjenih automobila. Kažu da su se uvijek na ulicama ovog grada mogli sresti papci, rockeri i šminkeri ali su u posljednje vrijeme ovi prvi preuzeli vodstvo u svim sferama građanskog života. Zbog geografskog položaja grada koji dijeli svijet na istok i zapad upravo se u Sarajevu u posljednje vrijeme pojavio veliki broj kafića unutar kojih se može s mirom sjesti, popiti čaj ili kafa te mirno zapaliti nargila ukoliko Vam je baš i to čejf! Orijentalni kafei poput „Halvata“, „Sultana“, „Assyriana“ i „Dibeka“ nude dio te smirene i opuštene atmosfere. Interesovanja ljudi koji ulaze u takve kafiće su različita, dok sjedite na sećiji možete lako identifikovati papke, šminkere, hipike, rockere ali i gradsku raju. Neobično je da razdvajanja nema te da se svi osmjehuju, uživaju u toplom čaju i orijentalnoj muzici. Kafane imaju i svoje gazde ali i uposlenike koji su tu radi novca i zarade, veliki problem je što su neki od njih tu funkciju – čiste zarade shvatili preozbiljno i što samo i jedino misle na profit i nikako na pružanje potpunog ugođaja. Neljubazni konobari, drski šefovi smjene kao i brojanje mušterija koje nikako ne smiju zauzeti mjesto više na velikoj sećiji su samo dio atmosfere unutar nekih orijentalnih kafića. „Paljenje“ prilikom naplaćivanja računa je tradicionalni konobarski običaj ali paljenje bez stila je nešto novo. Na čudan način se postavljaju i rezervacije u kafani ukoliko želite sjesti na Vama ugodno mjesto a u društvu Vas je dvoje ili troje. Svako čak i najmanje pomicanje stvarčica poput lampi, tepsija, taburea ili stola se pomno nadgleda, a ako slučajno želite napraviti prostora za sebe i svoju relaksaciju tu Vam već drsko mora asistirati šef konobarske smijene. Zbog svega nije neobično da normalni odustaju od novog trenda dikatature kafane u kojoj se mušterije ne smiju okrenuti nasmijati ili progovoriti. Možda su orijentalne kafane postale prepoznatljive u Sarajevu ali neke od njih nikako ne zaslužuju postati ikonama starog dijela grada. Da bi neki kafić pa makar to bio i orijentalni uspio u svom poslovanju, treba imati prepoznatljivo i dopadljivo ime, unikatnu lokaciju koja osigurava zatajenu skrivenost i dodatni ekskluzivitet koji je možda od presudnog značaja. Na jednoj od takvih lokacija u starom dijelu Sarajeva su smještene kafane „Male Dire ili kako ga zovu – Halvat“ i „Dibek“ Ta dva mjesta dijele jednu baštu, isti prostor za rad, sličan meni i samo ponekad -klijentelu. Oni koji su posjetili obje imaju priliku saznati koliko svjetovi mogu biti različiti i koliko usluga prosječnog konobara može privući ili odbiti mušterije. Donedavno niko nije ni slutio da će bašta između ova dva kafića podijeliti svjetove i ljude koji na prvi pogled harmonično žive u jednom gradu. Na jednoj strani te male betonske bašte su vrijedni ljudi, smijeh i duhovnost dok na opastaju samo oni koji razmišljaju o novcu i čistoj zaradi. Jednima uvijek odgovara savršeno uglancan šank i kafe aparat a drugima godi toplina atmosfere i blagodet razumijevanja lokalnih folova i šala koje drugdje ne mogu ćuti. Novac je potreban svima, ali odabrani brzo shvate koliko prolazan može biti, dok drugi, koji su obično tek do njega došli nikada neće razumijeti pravu vrijednost zarade čija moć ne može privući mušterije željne smijeha, opuštene atmosfere i relaksiranog kafenisanja. Moje stavove mijenja iskustvo i ljudi, Vaš izbor može uticati i na Vaše odluke o kojima ćete na kraju raspravljati sami!

14.12.2009.

Vrijeme za snijeg

Ovu priču počinjem kao pismenu vježbu iz četvrtog razreda osnovne, u Sarajevu je pao snijeg, pao je onaj mokri nešto nalik na ledenu kišu koja se na svu sreću ledila u dodiru sa tlom ali je pao tek toliko da zabijeli one stare Olimpjske planine koje okružuju ovaj grad. Ljudi koji su navikli na druženje su sada prešli u zatvorene prostore u kojima bezvoljno i usporeno ispijaju kafe i čajeve. Dok u svijetu ljudi prestaju s rukovanjem i počinju s nošenjem maski i dezinficijensa za ruke, mi sjedimo u malenoj kafani pored Sebilja stisnuti jedni uz druge dok se topao čaj puši ispred nas a smijeh i miris duhanskog dima ispunjava prostor. Čuo sam večeras da je i Mujo iz vica obolio od svinjske gripe, a Suljo kada je to čuo reče : „Čuj Mujo bolestan od svinjske gripe, ma kakav je on onda musliman?!“ Kažu da ćemo se grupisati u zagušljivim i skučenim kafanskim prostorima i šaliti sve dok prvi zraci sunca ne izađu na obzoru te dok duge noći ne zamjene dugi dani. Sretnike koji rade, dodatno opterećuje i posao koji im doslovno traje od mraka do mraka pa tako nema svijetlosti ni za njih. Kada prime platu poslovni ljudi žure u kina da pogledaju nove nastavke filmova o vampirima koji potiču apstraktno mišljenje i štede seksualnu energiju. Možda baš zbog toga polagano gubimo smisao za humor i povlačimo se u kuće sve do kraja godine kada spremamo još jedno slavlje. Valjda si i ljudi kao i vjeverice shvatili da u ovom decembarskom razdoblju treba praviti zalihe, pa baš zbog toga kupujemo suho meso i kiselimo kupus. U ovom mjesecu ćemo i jesti više jer će nam jelo donijeti potrebnu energiju koju treba nadoknaditi nakon rada ispod vještačkog kancelarijskog svijetla. Zbog toga je dobro što se male grupice sarajevske raje još uvijek druže i pričaju viceve, jer je humor injekcija za malog čovjeka koji je zbog napredovanja tehnike zaboravio na sunce, čist zrak, kristalnu vodu i zdravu zemlju. Hercegovci i dalmatinci su mislili kako od čistog zraka i dobre vode nema ništa, ali su shvatili da nisu u pravu kada su turistički radnici počeli prodavati more, sunce i zrak. Zbog toga se ne bi trebalo crnjačiti jer protiv crnjaka ne pomaže ni maska niti religija kako je naivni Mujo vjerovao.

22.09.2009.

a

a

08.05.2009.

Vrijeme nadmetanja


Ekologija možda nije primarna za naše vlastodršce ali ako se spomene zagađenje odmah svi ustaju na noge. Čim se kroz uši novirana provuče zagađenje vode, zemlje ili zraka situacija postaje alarmantna. Gospoda ustaju iz fotelja i odlaze da se slikaju blizu zagađene rijeke ili spašavaju seljane premještajući traktore na drugu lokaciju.

Područje koje nikako ne uspjevamo dekontaminirati je upravo područje međuljudskih odnosa. Ljudi se postali zagađeni i loši. Negativan stav i mrzovolja dodatno kvare međuljudske odnose. Kažu da je i za vrijeme rahatluka toga bilo. Ljudi su bili zli i činili su zlo, danas se zloba skriva iza ekspertize. Pozicija i relativna stručnost jesu savršen paravan za zle i podmukle radnje. Svakome ko očekuje pomoć zlokoban stav može samo doliti ulje na vatru. Čovjek u vrijeme krize sam po sebi postaje depresivan i loše utiče na svoju okolinu.

Jednom moramo shvatiti da živimo u vremenu u kojem je timski rad osnova znanja i okosnica napretka. Teško možemo naići na individualca i genija koji svojim radom može zasjeniti stotine drugih. Ukoliko zaista pustimo nestručne individue da nam krče put lako ćemo se naći u okolini koja nije sposobna da se zaštiti od negativnog uticaja pojedinaca koji uvijek imaju samo dobru namjeru.

Iako smo od rata pa na ovamo na lijevoj nozi ipak trebamo razmišljati pozitivno. Treba podržati ljude sa kvalitetnim stvaralačkim sposobnostima i ljude koji znaju vedro i otvoreno komunicirati i surađivati. Mislim da se trebaju koristiti i tuđa iskustva kako ne bi  ponovili grešku iz bliže i daljnje prošlosti.

Trebali bi se boriti da stvorimo svoju pozitivnu sredinu. Treba glorificirati život i življenje. Trebalo bi kuditi preživljavanje i životarenje. Ako se prisjetimo stare narodne koja kaže da ni sreća ne dolazi sama ako joj se ne krene u susret, onda tačno možemo odrediti svoju lokaciju.

Na negative uticaje ćemo zasigurno nailaziti često jer živimo u vremenu nadmetanja u kojem je trku relativno lako izgubiti. Uzalud uživamo u praznicima jedemo meso i kolače i širimo se u vlastitom prostru ako se komšijama stalno veže povez  koji im ne omogućava da vide sretniji i bolji život bez trunke malodušnosti.


Stariji postovi

Ka5aN™
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Ka5aN na www.infobar.ba

Malo reklame...















Prvi besplatni bh. magazin - procitajte ga i preuzmite ga u PDF formatu !





Photo Muhamed Husic



Vrijedi pogledati vrijedi, zivjeti, vrijedi upoznati pa cak i pomirisati

Photo Muhamed Husic


Insana snjuha po mom blogu



This blog is part of I Report


Send, Share, See YOUR Storyes on CNN
cnn.com

Sarajevo after war building



Lica nasih velikih Naroda









PRESS

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
105882

Powered by Blogger.ba